Dnevnički zapis 03. ožujak 2017.

Propast i uskrsnuće slavonskog dimljenog šarana

Panonsko more konačno dobiva gastro-ikonu za koju smo mislili da izumire…

Sto hrvatskih vinara i dvadeset probranih svjetskih povezao je Vinart Grand tasting prošli vikend u Laubi uz neštedimično istakanje.

Poticajan, blago povišen ugođaj uz pijuckanje, pljuckanje i razmjenu informacija rađao je niz poslovnih fantazija koje nisu potpuno evaporirale u grand tasting angel share. (Angel share neću objašnjvati, nek to obavi Google, samo ću napomenuti da je istoimeni film vrlo zabavan).

Odjeci novih poznanstava iz Laube stižu još uvijek.Upravo mi je tako Ivan Križić poslao mejl koji me jako razveselio.

U njihovu je vinariji prešla vrhunska enologinja Ivana Nemet koja već ostavlja svoj upečatljiv trag potvrdilo je kušanje u Laubi. No ovaj je blog posvećen drugoj temi. Radi se o proizvodima PP Orahovica koji ne potiču iz njihove vinarije. Prije “prelaska na stvar” još ću malo okolišati kroz gastro vremeplov.

Josip Dujmić Jop pionir je stremljenja za vrhunskom pizzom, to je činjenica koju, vjerujem, ne treba obrazlagati. Možda bi trebalo dodati pionir USPJEŠNOG stremljenja, jer sam i sam dio nacionalne potrage za savršenom pizzom.

Za razliku od Jopa putem sam pao žrtvom vlastitih fantazija i bankrotirao. Jop, pak, nije samo pokrenuo tri uspješne Karijole.

U međuvremenu  svijetom prijateljski pronosi majstorke spoznaje iz krušne peći. Prijateljima s raznih strana svijeta koje stječe najviše na Visu objašnjava, ako treba i pokazuje, kako se zidaju da njima struji toplina pomjeri pizze. Osim toga, gostuljibiv kakav već jest, poziva prijatelje doma i kuha razne divote.

Prije dosta godina iz kućne pećnice izvukao je protvan s krumpirom i mesom u umaku. Cijela je kuhinja, kao se to kaže, u trenutku zamirisala. Meso je očito bilo dimljeno, namirisali smo, ali koje?Pogađali smo, pogađali ali pogodili nismo.

“Dimljeni šaran”, konačno nam je odgonetnuo Jop. Meso šarana je otkostio, protvan je ako se dobro sjećam podlijevao vinom, namirisao svježim začinima i čini mi se lukom i češnjakom. Još mi i sad sve miriše. Nekada se u Slavoniji i Posavini riba naveliko dimila, a sad ju nije lako pronaći, raspravljalo se te večeri.

Bio sam oduševljen i dao se u potragu. Par je malih poduzetnika povremeno dimilo šarane, doznao sam. Neke sam čak uspio privući na negdašnju malu tržnicu RougeMarin Marina Medaka. Seksi mini Marinovu tržnicu u međuvremenu je birokracija pridavila, opegeovski dimljeni šarani potonuli su u pdouzetničkim virovima.

I uskrsnuo! I to u vrlo ambicioznom izdanju, na velika vrata.

Zove se službeno Dimljeni šaran Panona Mare.

Nije se baš brčkao u Panonskom moru, ali jest u nezagađenom ribnjaku PP Orahovica. Deklaracija je ispisana točno kako treba: “sušen na drvima, salamuren samo u soli, dimljen na drvima na tradicionalan način, ne sadrži aditive ni konzervanse”.

Zato se, kažu slavonski promotori iz Orahovice, preporuča i djeci i trudnicama,.

Slobodno su mogli napisati da se preporuča i Reneu Bakaloviću koji dimljenog šarana bogme znade pripraviti na desetak načina, ali to je još jedna posebna priča.

Vaš Gastronomad Rene Bakalović