Dnevnički zapis 16. ožujak 2017.

Ekskluziva skrivena neposredno ispod njuške krmače

Tomo Galović je upravo stvorio novi suhomesnati slavonski brend. Ne zna mu samo ime. Tko ga smisli od Tome neće ići doma praznih ruku

[fb_button]

Slavonija je brend, propovijedao je Tomo Galović još u vrijeme kada su izrazi brend i brendiranje odisali poduzetničkom svježinom, a ne današnjim marketinškim silovanjem.

Dok su drugi Slavonci naricali nad sudbinom zavičaja Tomo se osvrtao oko sebe i brendirao sve u šesnaest.

Priču je počeo s kulenom (Tomo inzistira na nazivu “kulin”). Već je sam zahtjev za zaštitom autentičnog autohtonog proizvoda dobra promocija.

Čak i kada se suoči s prekograničnim jalom udruženim s međunarodnom birokracijom kao u pokušaju brendiranja slavonskih čvaraka.

No, dok drugi gube energiju na svađe, Tomo se miri sa Slovencima u slovensko-slavonskom proizvodu: slovenska zaseka blagolsovljena starom slavonskom šljivovicom, namaz za prste polizati.

S vinom je bio još uspješniji. Brodske kobase namirisao je kutjevačkom graševinom s najboljeg položaja Vlade Krauthakera: vinograda Mitrovac.

Galovićeva trgovina prekoputa Petrove crkve u Zagrebu neformalni je klub poklonika suhomesnatih božanstava.

Kako tko navrati zapodjene se debata o poklonstvu slavonnskim dimljenim užitcima: umjesto tamjana ovdje se radi o dva, tri dima bukve ili graba.

Ako se pojavi talijanski ugostitelj, smišlja se nova slavonska pizza. Ako svrne Tonči Huljić, počne se pisati libreto suhomesnatog mjuzikla. I tako redom.

Zimi se ispred trgovine pod kotlom zapali plamen, oko kazana se griju prozebli, a u kazanu cvrće čvarci usred Zagreba.

Da je Tomo slavonski guverner ne bi se sada država morala dovijati kako oporaviti najplodniju hrvatsku regiju.

Tomo nikada ne miruje.

Ni kada igra golf s Tačom Miletićem, čak ni kada spava.

I u snu mu se javljaju nove zamisli. Najnoviji je prozvod izvrsna, još uvijek bezimena salama.

Tko joj smisli najbolje ime biti će nagrađen, objašnjava Tomo.

Vaš Gastronomad Rene Bakalović