Dnevnički zapis 20. ožujak 2017.

Kalendarska kuharica

 

Uz pomoć prijatelja počinjem odabirati recept(e) tjedna kroz četiri godišnja doba

[fb_button]

 

Proljetna alternativa iz šuma, šumaraka i s nekošenih livada

I prije nego što su se na tržnicama pojavile divlje šparoge, počenje naricanje o njihovim sumanutim cijenama.

Bljušt je uobičajeno jeftiniji.

Time priča o samoniklim divotama, naravno, nije iscrpljena. Posebice jedna istovremeno raširena i gotovo nepoznata, rijetko se ukazuje na tržnicama.

Radi se o hmelju. Uzgoj hmelja iz Hrvatske je iščezao.

(Slovenci za razliku od nas blesana uzgajaju svake godine sve više skupocjenog hmelja. Naša je udruga hmeljara – propala).

Samoniklog, divljeg hmelja ima u Hrvatskoj posvuda, poučio me je još u prošlom stoljeću Gulakada me upoznavao sa skrovitim blagom hrvatskih šuma.

U ovo doba svake smo se godine nadali kako ćemo pronaći prve proljetne gljive naših krajeva, rane glasnike smrčaka, takozvane češke smrčkovice.

Ako nam se te bljedolike Čehinje ne bi posrečile samoniklog hmelja uvijek bi našli u izobilju.

Pogledajte samo fotografiju u proširenom posthumnom izdanju Grlićeve Enciklopedije samoniklog jestivog bilja.

Shvatit ćete kako divljeg hmelja ima posvuda u takozvanoj prirodi samo ga niste prepoznavali.

Sada, prije nego što hmelj procvate, izvija tanke izdanke.

Ti su izdanci nježni i sočni, nazvali smo ih Gulina utjeha. Ona služe kako se ni samim početkom proljeća iz šuma i šumaraka ne vratite kući praznih ruku.

 

Za glavni zgoditak u osvit proljeća, češke smrčkovice ne treba recept, samo sreća.

Kratak boravak u tavi na maslacu i priča je gotova. Ako ih je malo, prelijete ih po tjestenini.

U literaturi sam doduše naišao na priče kako ova nježna bića imaju svoje naličje i nisu za osjetljive želudce. Kako su šanse da ih nađete lutrijske prirode ne treba previše opisivati teoretska iskušenja nakon užitaka u ustima.

Izdanke i vrške hmelja rijetko ćete naći na tržnicama.

 

Izvjesna gospođa Veronika, navodno,  znade u ovo doba godine razveseliti Bjelovarce i na njhovoj tržnici nuditi izdanke hmelja.

No to je izuzetna poduzetnička pojava. Dakle lakše ćete ih naći u šumarcima i oko njih nego na tržnicama.

Priprema je opet krajnje jednostavna. Izdanke i vške hmelja kratko obarite i još kraće popržite na maslacu.

Od ovog jednostavnog Gulinog naputka nema se razloga udaljavati. U njima smo uživali uz domaće njoke. Ipak ni varijanta rižota nije za odbaciti.

Opet je stvar jednostavna: izdanci i riža preprže se kratko na maslacu, podlijevaju se vodom.

U obzir dolazi malo mladog poriluka i pred kraj pokoji listić mladog špinata.

Ribanom dimljenom seljačkom siru teško je odoljeti iako može prkriti nježne arome skrivene u proljetnom zelenilu.

Nisam veliki poklonik takozvanog zdravog razuma kao nečeg što svi dijelimo (common sense).

 

Više me privlači Sacha Gutry koji kaže: ako se masa slaže oko neke ideje to prije svega znači da je ideja plitka.

Kada su u pitanju divlje šparoge ipak se slažem s općeprihvaćenim stavom: teško je za divlje šparoge naći bolji recept od fritaje.

Za taj je gušt nužan samo jedan preduvjet u množini: dobra domaća jaja. Maslinovo ulje se podrazumjeva.

Kad smo već kod maslina ne zaboravite na Belićev poučak: kad se fritaja skine sa štednjaka umiješajte u nju još jedan žutanjak i još malo maslinovog ulja.

Šifra: kremoznost.

 

Vaš Gastronomad Rene Bakalović

 

[fb_button]