Dnevnički zapis 11. ožujak 2017.

Hrvatska sekcija JRE,  Jeune restaurateur d’Europe uprizorila povijesni domjenak

[fb_button]

Hrabru tvrdnju kako je u subotu, jedanaesti ožujka postavljen najviši standard timske prezentacije hrvatske gastronomije, spreman sam tvrdoglavo braniti moćnim argumentima

Nikada nije elitnija skupina hrvatskih kuhara pripremala tako spektakularan gastronomski cjelodnevni domjenak kao što je to učinilo 14 šefova i njhovih pomoćnika svih 14 hrvatskih JRE restorana, kao što se to upravo dogodilo u subotu 11 ožujka.

Prepotentno ću reći kako se osjećam prilično kvalificiranim za ovu tvrdnju. Sam sam sudjelovao pri odabiru nekoliko takvih timova.

Najambiciozniji u tom nizu bio je tjedan hrvatske kuhinje u restoranu zgrade Ujednjenih naroda u New Yorku. Odabrao sam tada 11 kuhara, odreda vrsnih majstora, no neki od njih stekli su prednost nad neodabranima putem logike velikih sponzora.

Subotnji domjenak bio je fantastičan u cijelome uprizorenju od polaska iz zagrebačkog salona Mercedesa do zagorske destinacije blještavo renoviranog dvorca Miljana okupanog ožujskim suncem.

Inscenacija je uprizorena u četiri čina: doručak, ne kod Tiffanyja ali kod Mercedesa. Simpatično je nazvan “Best of Nothing”: dva odlična zalogaja i čaša Dom Perignona, luksuzna postavka koja je uzvanike krijepila do postaje Zelenjak nedaleko Kumrovca: stolovi na otvorenom ispod brežuljka uz potok na par koraka od spomenika hrvatskoj himni.

Naizgled nepretenciozni gablec, zagorska juha. No u obradi Dalmatinca šefa glasovitog šibenskog Pelegrinija, Rudija Štefana, pretvorila se u gastronomski događaj za pamćenje.

Uobičajene sastojke ove juhe Rudi je zadržao, no pripravu je prepjevao, osobito ključni hamburger koji se satima sporo temperirao da bi ga na koncu narezao i na tavi prepekao. Krumpir se pretvorio u prozračnu kremu koja je zdjelice blagoslovila iz sifona. Okružje gljiva i korjenastog povrća u kremoznoj juhi dalo je konačni sklad konzistencija.

Najveća je vrijednost novog pristupa zagorskoj juhi što je očuvan moćan okus koji nimalo ne opterećuje želudac. Divota, jednom rječju. U dvorcu je uprizorenje imalo dva čina. Uz visoke stolove u dvorištu iz kuhinje su u jednosatnoj kulinarskoj paradi pristizale male čerolije jedna za drugom. Svaki bi se foodie osjećao presretnim zbivanjima do tog trenutka, no tek su tada gosti pozvani za stolove u salone dvorca. Niz od sedam jela i sedam vina stizao je ritmički bez zastajkivanja jedan za drugim.

Već sam činjenica da 14 šefova sa svojim timovima u jednoj kuhinji djeluju kao dobro uglazbljeni sastav veliki je logistički doseg. Pri tome su pripremili odreda potpuno originalne kreacije od kojih su neka bila ingeniozna remek djela. Na spomen mrkve na četiri načina možda se ne biste polakomili za takvim jelom. Možda, ali ne u Miljani.

Tamo su mrkvice na ovaj i onaj način mamile uzdahe najvećih znalaca.

Šefovi hrvatskih JRE restorana nisu naravno iscrpili popis najboljih hrvatskih kuhara. Oni su svakako pokazali što je u stanju napraviti tim profesionalaca uz dobro promišljen i dosljedno proveden koncept. Time je ujedno postavljen i standard za prezentacije kojima bi se svjetskoj javnosti trebala predstavljati nacionalna gastronomija.

A takve su naše predstave, čak i na najvećim turističkim sajmovima, često ispod svakog standarda,no ne bih negativnim asocijacijama trebalo pokvariti osvrt na veliki događaj.

Uputnije je izguglati popis hrvatskih JRE restorana i dobro ih zapamtiti.

Vaš Gastronomad Rene Bakalović